Crkva svetog Nikole u Bijelom Polju, prvobitno je bio manastir, a kasnije pretvoren u parohijsku crkvu, po predanju je zadužbina Nemanjića.

Prošlost

Nastao je krajem 13. vijeka na raškom području. Hram Svetog Nikole bio je poznat kao prepisivačko središte. Često se spominje u 16. vijeku. Živopisan je 1570. godine, a obnovljen 1688. godine. Čuva dragocjene rukopise i knjige iz prošlosti, kako svog, tako i obližnjih manastira. Starješina hrama je bjelopoljski sveštenik Nikola Skopljak. Po ovoj crkvi grad Bijelo Polje je dugo nosio ime Nikoljpazar, i bio je jedna oda glavnih trgovačkih raskrsnica na putu karavana iz Dubrovnika.

Na mjestima njihove pogibije podignuta su dva turbeta, u Rasovu Nailu, a u Nedakusima Hasanu. Turbe u Rasovu bilo je sagrađeno od drveta, u obliku malog čardaka. U toku Drugog svjetskog rata je porušeno i nije više obnavljano. Turbe u Nedakusima je sačuvano. U više navrata je renovirano. U toku sanacija sačuvan je autentični izgled. To je kućica pravougaone osnove, pokrivena crijepom a na šljemenu krova se nastavlja u vidu čardaka heksogonalnog (šestougaonog) oblika, drvene konstrukcije, pokrivene crijepom. Na turbetu se nalazi šest polukružnih otvora – prozora. Turbe je veoma posjećeno.